Bjelorusija uvodi porez na besposličarenje

Zabranjeno besposličarenje u Bjelorusiji

U Bjelorusiji će uskoro oni koji ne žele da rade plaćati porez na besposličarenje, dok će slična pravila biti uvedena i u susjednoj Rusiji. Do 1. oktobra svi u Bjelorusiji su morali da pronađu neki posao. Ko hoće da radi dobiće priliku, a one koji ne žele da rade, biće natjerani. Minulog proljeća insistiranje da se do 1. maja zaposle svi nezaposleni u zemlji izazvalo je brojne proteste, najviše zbog toga što su nezaposleni trebali da plaćaju porez na tunejadstvo (besposličarenje)! Zbog toga je bila odložena primjena tog zakona. Sada se predlaže da oni koji nemaju nkakav posao moraju da rade u komunalnim službama.

Do 1. oktobra svi u Bjelorusiji moraju da pronađu neki posao. Ko hoće da radi dobiće priliku, a one koji ne žele da rade, biće natjerani

Kada bi se našle u teškoj budžetskoj situaciji, vlasti su često pribjegavale uvođenju neobičnih i čudnih poreza. Većina njih je sprovodena u cilju ostvarivanja dodatnih prihoda, dok je svrha ostalih bila da promovišu socijalne promjene. Neki od najneobičnih poreza zaslužuju da budu pomenuti. Tokom Srednjeg vijeka, evropske vlade su uvele obavezno plaćanje poreza na sapun. U brojnim evropskim zemljama, ova vrsta poreza je bila na snazi dugo vremena. Velika Britanija je ukinula ovaj porez tek 1835. godine. So je bila veoma popularna materija za oporezivanje, posebno zbog činjenice da je njeno konzumiranje bilo neophodno. Britanci su prvi uveli ovu vrstu poreza.

Prije par godina u Republici Srpskoj razmatrana mogućnost uvođenja poreza za neženje – bećarski porez

Porez na šešire uveden je 1784. godine u Engleskoj i trajao je sve do 1811. godine. Ruski car Petar Veliki smatrao je da su brade nekulturne, pa je samim tim podsticao svoje muške podanike da se briju tako što je uveo porez na brade 1705. godine. Iako ništa ne košta bilo koga, niti je u bilo čijem vlasništvu, vjetar je u Holandiji, u 17. vijeku bio predmet oporezivanja. Tačnije – svi koji su imali namjeru da koriste vjetrenjače, to su morali i da plate.

Porez na kukavičluk je vjerovatno i najsmisleniji porez sa ove liste. U doba vitezova, dezertiranje uglavnom nije dolazilo u obzir, ali za one kojima se nipošto nije išlo u rat, bio je predviđen ovaj porez koji je takođe omogućavao kralju da unajmi zamjenu. Francuski kralj Luj XV svojevremeno je odlučio da popuni svoju kasu uvođenjem poreza na inteligenciju. Bio je to vjerojatno prvi i jedini put u iistoriji čovječanstva da su podanici plaćali porez bez pogovora, jer bi se u protivnom javno osramotili priznavši da su glupi. Vrlo originalno, ali nije dugo potrajalo.

Engleski ministar Viliam Pitt je 1783. godine uveo porez na šešire. Kao dokaz plaćenog poreza na šešir se stavljala potvrda sa pečatom. Mašta zakonodavaca beskrajna je kad je riječ o načinima popunjavanja državne blagajne. A tako je ostalo sve do danas. Tako je prije par godina u Republici Srpskoj razmatrana mogućnost uvođenja poreza za neženje – bećarski porez. Na svu sreću sve je ostalo samo na riječima, jer bi valjda mladim ljudima prvo trebalo prvo obezbjediti normalan život i egzistenciju.

Doduše ima i onih poreza koji imaju i svoj preventivni karakter, kao što su sljedeća dva. Država Danska ima jasnu ideju dobrobiti svojih građana: kako bi ih natjerala da se zdravije hrane, ona oporezuje masnu hranu i to prema stopi koja zavisi od procenta masti u prehrambenim proizvodima. Nešto drugačije viđenje problema nezdrave ishrane imaju Japanci. U ovoj zemlji svi stanovnici stariji od 40 godina koji imaju struk širi od 89 centimetara, prvo od države dobijaju uputstva kako da se riješe viška kilograma, a ukoliko se prilikom sledećeg mjerenja pokaže da ih nisu slijedili, moraju da plate porez na debljinu.