Države koje nemaju ni centa vanjskog duga

Države, blagostanje

Prema World debt clocku svjetski dug iznosi preko 70 hiljada milijardi. I on iz godine u godnu stalno raste. Skoro trećina tog iznosa otpada samo na SAD. Jedna šestina otpada na Japan. Grčka je umalo financijski propala i za sobom povukla kompletnu EU, čak i SAD i ostatak zapadnog svijeta. Venezuela je takođe na rubu ponora. Saudijskoj Arabiji prijeti čak i politički raspad ako nastavi dužnički propadati zbog niskih cijena nafte. O nacijama trećeg svijeta koje su doslovno u dužničkom ropstvu u apsolutnom smislu te riječi, da se i ne govori. Ipak, i u takvom svijetu postoje nacije koje nemaju niti jednog jedinog centa duga. Prema podacima CIA-e, to su Lihteštajn, Makau, Bruneji, Britanska djevičanska ostrva u Karibima i pacifička nacija Palau. Svaka od njih ima vlastite razloge zašto nema baš nikakvih spoljnih dugova. Lihteštajn je poznat u proizvodnji kobasica, dentalnoj protetici, ali i po  tome što je ova država jedan od poreskih. Makau je, pak, poluautonoman u odnosu na Kinu i drži neke od najvećih kockarnica na svijetu.

Bez duga su Lihteštajn, Makau, Bruneji, Britanska djevičanska ostrva u Karibima i pacifička nacija Palau

Palau vrlo dobro živi od turizma širom svojih otočića. Slično kao i Britanski djevičanska ostrva koji, osim turizma, također slove za jednu od svjetskih najpopularnijih poreskih oaza. Sve te države usto su i izrazito male, pa je njihovu finansijsku politiku vro jednostavno voditi, a nemaju ni vlastitu valutu, pa je posao utoliko lakši.

Čak 90 odsto ekonomije Bruneja otpada na naftu na kojoj ta zemlja počiva i od koje živi

Lihteštajn koristi švajcarski franak. Macau je odan hongkonškom dolaru. Palau i Britanska djevičanska ostrva sudbinski su vezani uz američki dolar. Jedini koji se ne uklapa u takvu sliku jest moćni sultanat Bruneji, koji ima vlastiti dolar. Čak 90 odsto ekonomije Bruneja otpada na naftu na kojoj ta zemlja počiva i od koje živi. Tamošnji vladar Hasanal Bolkiah sa svojih 20 milijardi dolara jedan je od najbogatijih ljudi na svijetu, što je već uobičajeno među vladarima te zemlje. Po tome ta se zemlja ne razlikuje od Saudijske Arabije. Obe su sunitske, apsolutističke monarhije i apsolutno zavise od nafte. Ova zemlja posebno vodi računa o socijalnoj bezbjednosti svojih građana. Tako je obrazovanje za njih potpuno besplatno. Besplatno im je čak i obrazovanje na fakultetima u inostranstvu, uključujući i smještaj, hranu, udžbenike i putovanja, isto onako kao što je u Libiji svojevremeno radio Moamar Gadafi za čije vladavine ova zemlja nije imala vanjskog duga, a u isto vrijeme je imala 150 milijardi dolara rezervi. Dok se nije umješao Zapad i uveo svoju “demokratiju”. A sve zbog nalazišta nafte sa kojima ova država raspolaže.