Krah Agrokora: Uspon i pad porodice Ivice Todorić

Ivica Todorić

Priča o Ivici Todoriću i Agrokoru jedna je od najintrigantnijih saga o uspijehu, novcu i moći, a posljednjih mjeseci dobija i krajnje dramatično finale kada se doslovno obrušava carstvo koje se na političkim vezama gradilo godinama. Sve je počelo kada se Ante Todorić, njegov otac, vratio iz zatvora, a u međuvremenu je Ivica studirao na Ekonomskom fakultetu i nakon diplome razmišljao o budućnosti. Djed je imao gradilište na Trešnjevci i tu je prvo sagradio kuću koju će kasnije prodati, a zatim je posudio novac od prijatelja i uzeo kredit, sa željom da 1976. godine pokrene biznis sa cvijećem. Očevi savjeti bili su dobrodošli i vrlo brzo se biznis proširio po cijeloj Jugoslaviji. Todorići su držali četrdeset odsto tržišta cvijećem, počeli su i trgovati voćem i povrćem, a i uvozili su i izvozili žitarice. Nakon 1989. registrovao je Agrokor kao dioničko društvo čiji je bio stoodstotni vlasnik.

Priča o vrtoglavom uspjehu počela je u vrijeme kada je već bilo jasno da Jugoslaviju niko neće moći spasiti, kada je Ante Marković sanjao o nekom čudu koje bi zemlji trebao donijeti liberalni kapitalizam. Osnivale su se firme, stvarali prvi tajkuni, kupovalo se i prodavalo na sve strane, a neki su već tada sticali ozbiljna bogatstva. Među njima i Todorići. Onda je došlo vrijeme stvaranje hrvatske države, a Todorići su bili u boljim odnosima sa Savkom Dabčević-Kučar i Mikom Tripalom nego s Franjom Tuđmanom. Osjetilo se to i u poslu, jer je najveći dio kolača u sumnjivim poslovima dobio Miroslav Kutle, ali i Luka Rajić i Josip Gucić. Mnogi od njih doživjeli su neslavan kraj.

Todorić je kupovao firme, 1992. godine postao je većinski vlasnik Jamnice i Agroprerade, godinu dana kasnije Zvijezde, pa 1994. kupuje udjele u Ledu i Konzumu, da bi 1995. Agrokor postao koncern. Ubrzo počinje i širenje u regiji, Todorić preuzima Sarajevski kiseljak, kupuje tvornicu sladoleda Baldauf i punionicu mineralne vode Fonyodi u Mađarskoj, širi se u BiH, Srbiji i Sloveniji.

Todorć je znao da bez uticajnih ljudi iz politike nema širenja biznisa

Bez politike nema uspona u biznisu, što svakako nije samo hrvatska specifičnost, a Ivica Todorić nikada nije pokazivao ambiciju da se aktivno uključi u politiku. Dobro je znao da bez uticajnih ljudi nema širenja biznisa, a to je, očito, naučio od oca Ante. Prelistavajući stare novine, zabilježeni su brojni hvalospjevi na račun Ivice Todorića, hvalili su ga Stjepan Mesić, Franjo Gregurić, Borislav Škegro, Radimir Čačić, Nikica Valentić, Ivo Sanader, lijevi i desni. Iz Agrokora su kasnije dolazili moćni političari, bankari, Željko Rohatinski, Zdravko Marić, Branko Mikša, Davorin Mlakar. Atmosfera kada je Todorić počeo s akvizicijama, od splitskog Bobisa, mljekare Mils, vinkovačkih Silosa, PIK-a Vrbovec, hotela Intercontinental i na kraju Konzuma, osigurala je Todoriću titulu najmoćnijeg čovjeka Hrvatske, pred kojim se tresu premijeri i predsjednici koji su se mijenjali, a Todorić je ostajao.

Posebno je emotivno za Todoriće bilo otvaranje trgovačkog centra Park&Shop u Imotskom prije sedam godina, kada su otvorenju prisustvovali djed i unuk Ante. Kada su mediji počeli objavljivati podatke o privatnom bogatstvu Todorićevih, reakcije javnosti bile su različite, najčešće krajnje negativne. Spominjali su se helikopteri i avioni, rezidencije i lovišta, a potom je na red došao Kulmerov dvorac u Šestinama, koji je izgorio u podmetnutom požaru u Drugom svjetskom ratu. Todorić je kupio zemljište i uložio 2,7 miliona evra da uredi dvorac s renesansnim pročeljem, pod budnim okom restauratora. Projekt je vodio ugledni arhitekt Branko Kincl, a nakon nekoliko godina preuređenja porodica se nastanila u dvorcu koji ima bazen, saunu, vinski podrum s lovačkim trofejima. U međuvremenu je Forbes godinama izvještavao da je Ivica Todorić najbogatiji čovjek na Balkanu, a iz godine u godinu raslo mu je bogatstvo.

Todorić je kupio zemljište i uložio 2,7 miliona evra da uredi dvorac s renesansnim pročeljem

A da stvari ne idu u dobrom smjeru, mnogi su godinama diskretno upozoravali. Neki sada upiru prst u olako uzimanje kredita, neki vide da su problem počeli kada je Todorić sve više odluka prepuštao drugima, pa i svojoj djeci. Istina je vjerovatno i jedno i drugo. Ima vjerovatno i bahatosti. Istovremeno sa širenjem Agrokor se morao nositi s konkurencijom koja nikada nije bila jača. Moglo bi se čak reći da je imao Todorić nesreću jer se proširio u krivo vrijeme.

Ne samo da je Todorićevo carstvo uzdrmano poput kakvog boksera, već cunami koji je zahvatio Agrokor prijeti da ga i skroz pokopa

Kada je Agrokoru nakon gotovo osam godina, uz podršku lobista svih boja i nacionalnosti, uspjelo osvojiti Mercator, tržište je u Sloveniji bilo drukčije nego kad je Todorić u vrijeme Zorana Jankovića “bacio oko na najboljeg komšiju”. Potrošači u Sloveniji, koja je upravo bila izašla iz druge recesije, osjetili su posljedice ekonomske krize. Kupci su počeli gledati na svaki evro. Za vlasnike trgovina na tržištu koje je doživjelo najvišu kupovnu moć, to nikada nije dobro. Već u 2014. godini je istraživanje GfK zabilježilo promjene u navikama Slovenaca. U krizi je nestala lojalnost trgovcima. I onda je poput domina počelo sve da se ruši. Ne samo da je Todorićevo carstvo uzdrmano poput kakvog boksera, već cunami koji je zahvatio Agrokor prijeti da ga i skroz pokopa.