Mljekara “Pađeni”: Rad, volja i odricanje

Mljekara Pađeni, fabrika

Od skromnog početka u kojem su učestvovali samo supruga i on do firme koja ima 120 stalno zaposlenih radnika i na hiljade kooperanata, glasio bi kratak sažetak puta koji je prošla bilećka Mljekara “Pađeni”. Nenad Vukoje, njen osnivač i direktor, kaže da je recept za uspjeh, prije svega, rad, nakon kojeg dolaze volja, htijenje, odricanje i hrabrost. Od već spomenutih skromnih početaka, “Pađeni” je postao simbol za kvalitetne proizvode i pravu domaćinsku kompaniju, gdje se radnici osjećaju kao dio porodice i s osmijehom dolaze na svoja radna mjesta.

Jedan od specijaliteta ove mljekare je i sir iz mješine

Vukoje kaže da je za svaku kompaniju koja želi da bude uspješna važno više stvari. Tu je konstantno ulaganje u modernizaciju, kratkoročno i dugoročno planiranje realno ostvarivih ciljeva, precizna organizacija firme i zaduženja te odnos prema radnicima. Upravo pomenuti odnos prema radnicima se možda i najbolje ogleda u tome što rukovodstvo “Pađena” podstiče svoje uposlenice da se ostvaruju kao majke i da ni najmanje ne strahuju za posao, koji će ih uvijek čekati.

Na kraju svake godine u “Pađenu” se pravi plan za svaku sljedeću i, kako kažu, do sada im se nije desilo da zacrtano i ne ispune.

“Mi već sada znamo sve aktivnosti do 2030. godine. Pazite, to nisu imaginarne stvari, već realni ciljevi. Takođe, kompanija je uređena tako da smo svi tim, ovdje ništa ne zavisi od jednog čovjeka – pa da kada sutra mene, na primjer, ne bude, sve propadne. Naš tim čine mladi ljudi, fakultetski obrazovani, koji će u budućnosti nositi firmu”, govori Vukoje.

Vizija firme je da, kako kaže, postanu apsolutni lideri u svojoj oblasti, kako u BiH, tako i u dobrom dijelu regiona. Još jedan od planova kompanije “Pađeni” je i izgradnja reprocentra za odgoj mladih junica.

Vizija firme je da postanu apsolutni lideri u svojoj oblasti, kako u BiH, tako i u dobrom dijelu regiona

“Idemo s tim da u našoj farmi uvijek imamo 500 grla u muži i podmladak od 200 grla, svake godine. S tim da bismo podmladak dali kooperantima po izuzetno povoljnim uslovima i koji bi oni plaćali kroz mlijeko i na koliko god godina im odgovara”, ističe Vukoje.

S problemima se, kažu, ne susreću, jer ih rješavaju i prije nastanka, ali zato je nerazumijevanje nadležnih često.

“Država i lokalna zajednica bi morale više da pomognu našim kooperantima. U svim opštinama koje pokrivam pričao sam sa svim načelnicima i dok smo razgovarali, svi su bili voljni da pomognu, ali poslije je sve ostalo samo na priči. Takođe, smatram da bi se tih 60 miliona koje Ministarstvo izdvaja za poljoprivredu moglo puno bolje iskoristiti. Našim političarima su generalno vidici suženi, nekada je samo mrvica dovoljna da se mnogo toga promijeni, ali eto. Na neki način prepušteni smo sami sebi”, zaključuje Vukoje.