Nik Vujičić: Nema ruku i nogu, a igra fudbal i pliva

Životna priča Nika Vujičića, je priča o čovjeku, koji je svojom vjerom uspio prevazići nezamislivo. Kad ga je prvi put vidio, njegov otac Borislav se onesvjestio. Majka Duška nije željela očima da ga vidi. A danas je Nik uspješan poslovni čovjek i jedan od najpoznatijih motivacionih govornika u svijetu.

Nik je rođen sa tetra-Amelia sindromom. U pitanju je vrlo rijetka bolest koju karakterizuje odsutnost sva četiri ekstremiteta. Tokom djetinjstva Nik se borio s krhkim samopouzdanjem, vršnjačkim zlostavljanjem, depresijom i usamljenošću. Tada se pitao zašto je drugačiji, pokušao samoubistvo, a danas je inspiracija mnogima.

Nik je rođen sa tetra-Amelia sindromom. U pitanju je vrlo rijetka bolest koju karakterizuje odsutnost sva četiri ekstremiteta

Rođen je u Melburnu i prvo je dijete Borisava i Duške, koji su Srbiju napustili davne 1964. godine kao iseljenici. U Australiju su otišli trbuhom za kruhom. Kada se rodio 4. decembra 1982. bili su očajni. Nije postojao ni jedan jedini medicinski razlog zbog koga bi njihov prvenac imao ovaj poremećaj. Ono što je trebalo da bude najsrećniji dan u njihovom životu pretvorio se u traumu i šok.

Na jednom od predavanja upoznao je sadašnju suprugu, sa kojom ima dvoje djece

Uplašeni za njega i njegovu budućnost, nisu ni očekivali da će im sin postati savremeni superjunak u kom će inspiraciju pronalaziti milioni ljudi širom svijeta. A, kako su i mogli… Nikovo detinjstvo je bilo ispunjeno nebrojenim teškoćama i problemima. Kao dječak stalno je molio Boga da mu podari ruke i noge… nadajući se da će ujutru kada se probudi imati laktove, ruke, šake i prste.  Želju je Nik ponavljao nemumorno.

Lijevim stopalom naučio je i da kuca na kompjuteru, igra fudbal, surfuje, vozi skejtbord, baca teniske lopte, javlja se na telefon, brije se i sipa sebi vodu…

Jedna od teškoća sa kojima se susreo je bila i ta što mu je  prema australijskom zakonu bilo zabranjeno da pohađa redovnu školu uprkos tome što ima samo fizički, ne i mentalni nedostatak. Tek kada se zakon promjenio, bio je jedan od prvih učenika sa invaliditetom koji je završio osnovnu školu “Viktorija” u Melburnu. Za njega je ustajanje na “lijevu nogu” dobilo potpun novi smisao, jer je naučio da piše upravo sa jedina dva prsta koja ima na lijevom stopalu.

Ali to nije sve. Lijevim stopalom naučio je i da kuca na kompjuteru (može da ukuca 43 riječi u minutu), igra fudbal, surfuje, vozi skejtbord, baca teniske lopte, javlja se na telefon, brije se i sipa sebi vodu… Zbog toga što su ga učenici maltretirali, rekao je roditeljima da želi da umre. Imao je tada osam godina. Nakon toga uslijedio je mračni period teške depresije. U desetoj je pokušao da izvrši samoubistvo. A od te ideje ga je, kako je istakao, odvratila ljubav prema roditeljima i vjera u Boga.

Nikova predavanja čulo je više od četiri i po miliona ljudi, posjetio je 43 zemlje i pet kontinenata

Nik uvek kaže da je vjera veoma važan dio njegovog života. On i njegova porodica su protestanti, a on je već sa 17 godina počeo da drži govore u protestantskoj crkvi, da bi nešto kasnije osnovao i svoju nevladinu organizaciju “Život bez ekstremiteta”. Diplomirao je računovodstvo i finansijsko planiranje kada je imao 21. Nakon toga je krenuo da drži motivaciona predavanja po čitavom svijetu fokusirajući se na probleme sa kojima se susreću tinejdžeri. Nikova predavanja čulo je više od četiri i po miliona ljudi, posjetio je 43 zemlje i pet kontinenata. Na jednom od tih predavanja upoznao je i sadašnju suprugu, sa kojom ima dvoje djece.