Paklena vožnja: Čuvajte se Bugara, Italijana i Grka

Od brzih, pristojnih i kulturnih Nijemaca ili Holanđana, preko sposobnih, ali oštrih i nervoznih Francuza i Italijana do izgubljenih Slovaka, ludih Bugara i ubojitih Čeha i Poljaka – Evropska unija zaista je mješavina potpuno različitih vozačkih kultura i navika.

Austrijanci: Spori dozlaboga, a pravični još i više. Pravi su gnjavatori na cesti. Vuku se mizernim brzinama, a pokušate li ih prestići u najmanju ruku ćete zaraditi mahanje i psovanje, a možda će vas pokušati u tome i spriječiti. Obožavaju glumiti policajce, provoditi propise na cesti i objašnjavati vam što niste smjeli napraviti, a ne razumiju da su jedini problem oni sami. Zaobilaziti ih u velikom luku.

Belgijanci: Rijetko loši vozači na zapadnoj EU, ponašanjem na cesti itekako ruše evropske standarde. Belgijanci kao da su pokupili najlošije od svojih komšija, posebno Francuza. Hronično im nedostaje discipline, nepristojni su, a čini se kao da se i ponose svojim agresivnim stilom vožnje pa nije čudo da tamo postoji izreka – mala zemlja, mali ljudi, mali mozgovi. Policija je pak vrlo selektivna prilikom uvođenja reda na belgijskim cestama.

Britanci: U kolijevci automoto sporta i zemlji gdje su utrke nacionalni sport, vozači ne mogu biti loši! Britanci su uglavnom odlični vozači, a u saobraćaju su vrlo efikasni, brzi, žustri, stalno im je da se ne saobraćajni tok ne koči i da ne gube bespotrebno vrijeme.

Bugari: Još jedni luđaci na cesti. Bugarska je puna loših vozača koji izvode najgore moguće gluposti kada su za upravljačem o čemu svjedoči i njihova statistika smrtnosti na cestama – prolaze kroz crveno, pretiču s unutrašnje strane, ne zaustavljaju se na STOP-u, ne drže se ograničenja brzine… Ubacuju se bezobrazno, a gnjeva na bugarskim cestama ima na tone – budite sretni što ne znate dovoljno bugarskog da bi razumjeli šta vam govore.

Česi: Jednako loši vozači kao Poljaci, s jednako velikom smrtnošću na cestama. Ili su bespotrebno spori ili su bespotrebno brzi, izvode sulude manevre na cesti. Inače miran i kulturan narod s bogatom tradicijom, pretvaraju se u luđake kada se nađu za upravljačem. Premda su uveli novi zakon sa oštrim kaznama i dalje nikada ne propuštaju pješake i imaju najveću smrtnost pješaka na cestama od bilo koje druge nacije u EU.

Danci: Ono što morate znati je da u Danskoj biciklisti imaju više prava kao i prednost prolaza ispred automobila. Pridržavate li se toga, u Danskoj ne bi trebali imati problema ili doživljavati ikakav stres za upravljačem. To je uređena zapadnoevropska zemlja sa odličnim cestama i disciplinovanim, uljudnim i korektnim vozačima. Čak nemaju ni previše saobraćajnih gužvi.

Finci: Sušta suprotnost svojim sunarodnjacima Šveđanima. Ko je ikada letio Finnairom zna kakvi su njihovi piloti, a takvi su piloti i za upravljačem. Surova, hladna klima i planinski krajolik pun fjordova od njih je stvorio izuzetno dobre vozače. Dovoljno je reći da je zemlja koja je više od 80 puta manja od SAD-a, dala deset F1 i 43 reli vozača.

Francuzi: Francuzi su vrlo specifični vozači. Tehnički, to su odlični vozači, brzi, s odličnim osjećajem za automobil, a namjerite li se na jednog teško ćete ga se moći otarasiti. I automobili su im takvi – izgledaju prilično bezazleno, a prokleto su brzi. Ali sbe ih to čini užasnim u saobraćaju. Francuzi se guraju, psuju, trube, zaobilaze i prestižu gdje kod i kad god je to moguće, pa i onda kada nije. Pritom će vas možda i udariti i uopšte se zbog toga ne uzbuđivati. Kod parkiranja posebno.

Grci: Najvažnije što morate znati kada vozite u Grčku je da poštovanje saobraćajnih propisa sami Grci, koji voze strpljivošću i uviđavnošću 13-godišnjaka na bombonima, smatraju slabošću karaktera. Morate biti svjesni da ste na grčkim cestama vjerojatno jedini koji je zaista polagao i prošao vozački ispit, umjesto da ste potplatili rođaka u državnoj upravi. Posebno je opasno voziti u Grčkoj noću kada na cestu stupaju mladi Grci s brzim autimobilima.

Mađari: Vožnja na mađarskim cestama zna biti itekako stresno iskustvo ponajprije zbog nepredvidljivosti mađarskih vozača koji često krše propise. Bezglavo jure kršeći ograničenja brzine i utrkujući se međusobno, naročito kada su na otvorenoj cesti. Većina su vrlo neodgovorni vozači ali čak i visoke kazne za uzrokovanje nesreća nisu smanjili visoku smrtnost na cestama. Držite dvostruko veći razmak nego je inače potrebno.

Nijemci: Ako bi trebalo izabrati najbolje vozače u EU onda bi to bili Nijemci. Vrlo su sposobni vozači koji poštuju propise, izuzetno brzi bez obzira na uslove na cesti, imaju vrlo dobre automobile i znaju kako ih voziti. Na svojim autoputevima bez ograničenja jure i po 250 km/h, a i inače im je cilj što brže obaviti stvari. Ne zamaraju se glupostima, a pritom su i vrlo pristojni – svaki put kad izlaze iz kružnog toka, pa i najzabačenijem selu, daju žmigavac. To nećete vidjeti u nijednoj drugoj zemlji.

Holanđani: Izuzetno su mirni, strpljivi i tolerantni vozači što je možda posljedica činjenice da je tamo, kao u Danskoj, ima jako puno pješaka i biciklista u saobraćaju. Poštuju znakove i propise. U Amsterdamu ni u vrijeme najvećih gužvi nećete čuti sirenu, pa čak ni kada neko zaspe na semaforu.

Poljaci: Katastrofalni vozači. Kada su u stranoj zemlji putuju u grupama i vrludaju cestama, a kod kuće su najbrži na svijetu. Svi redom očito pate od išijasa pa gledaju samo ravno – automobili sa strane ili iza, za njih jednostavno ne postoje, pješaci su na cesti inferiorni automobilima, razne boje na semaforima su više sugestija nego zakon, a ni kola Hitne pomoći pred njima nemaju prednost prolaza.

Portugalci: Portugalci su svakako jedni od najlošijih vozača u Evropi. Voze ko suludi, ne mare za propise ili tehničku ispravnost svog auta i imaju puno saobraćajnih nesreća. I vrlo su nepristojni – obožavaju se bezobrazno ubacivati , a davanje žmigavca tamo nikad nije zaživjelo. Očekujete, naročito u ruralnim sredinama, i da će bez ikakvog znaka stati nasred ceste ne bi li čuli li od komšije novi trač.

Rumuni: Prije 20 godina imali su ogroman glavni grad sa malo automobila, pa su se naučili voziti kao kauboji. Ali, kad su automobili postali dostupni i napunili Bukurešt nastao je haos. Sirena je tamo glavni rekvizit. Ali najgore je van gradova gdje su ceste – ako ih možemo tako nazvati – katastrofalne, vozači voze po sredini, u krivoj traci, a iza svakog ugla možete naletiti na zaprežna kola.

Slovaci: Iako su rano prigrlili evropske standarde još uvijek su za volanom puno bliži svojim komšijama iz Češke i Poljske. Kada su kod kuće, na poznatom, nema toliko problema, ali kada se nađu na nepoznatom voze kao preplašene grlice. Zato u Bratislavi automobile sa registarskim ozmakama drugih gradova zaobilaze u širokom luku, ali isto tako je činjenica da se stanovnici glavnog grada u pravilu voze kao idioti, naročito u snažnim automobilima.

Španci: Oni su u pravilu vrlo dobri vozači. Ceste su tamo dobre i zahtjevne, a i tehnički dobro voze. Takođe su i pristojni i uljudni, propustiće vas kada se uključujete na cestu. Ali znaju biti nepredvidljivi pa ne računajte uvijek da će dati znak da naglo skreću. I poput svih mediteranskih nacija obožavaju sirenu – ne samo kao znak upozorenja, nego i u slavu gola koji je upravo dala njihova omiljena ekipa.

Šveđani: Od malih nogu ih uče da se emocionalno ne uključuju u gluposti poput vožnje automobila, da budu hladni i racionalni. Tako da se ni u vožnji nimalo ne uzbuđuju, slijepo su drže propisa koji u Švedskoj vrlo strogi. Sve to ih čini lošim vozačima. Zanimljivo, kako bi ispucali sve te potisnute osjećaje, znaju zatvoriti dio ceste za saobraćaj i tamo ludovati paleći gume poput tinejdžera.

Italijani: Za razliku od hladnih Skandinavaca, oni se itekako emocionalno uključuju u vožnju. Ne samo da non-stop trube, već i neprestano komentaripu jedni druge što čini osebujnu i prepoznatljivu atmosferu na italijanskim cestama. Guraju se, vrlo su kompetitivni, ali su i izuzetni dobri vozači pa se nemojte čuditi ako vas pretekne dedica u Fiat Unu, koji izgleda kao da će se svaki tren raspasti.