Predrag Duduković: Izvjesno je povećanje stope PDV-a

Ekonomska krvna slika u BiH je generalno gledajući loša. Hronična anemičnost praćena finansijskim tahikardijama i visokom temperaturom, dijagnoza bi svakog upućenijeg ekonomskog analitičara mogla biti. Kako bi održali postojeći finansijski sistem i preglomaznu administraciju, koja polaki jede realni sektor, vlasti će vrlo skoro, mišljenja je Predrag Duduković, posegnuti za povećanjem sadašnje stope PDV-a. Ono će najvjerovatnije iznositi par procenata, što će, kako ističe ovaj ekonomski analitičar u untervjuu za magatin Monet, uz činjenicu da BiH ima najnižu stopu PDV-a u okruženju, biti i glavni argumenti vlasti kada budu objašnjavali zašto su se odlučili za taj korak.

“Povećanje stope PDV je više nego izvjesno u nekom narednom periodu, jer je to jedini spas za BiH da ne doživi potpuni kolaps. Vlastima je to najjednostavnije rješenje za krpljenje sve većih budžetskih rupa. Iako će oni tvrditi suprotno, ovo povećanje će se sigurno odraziti na životni standard građana, jer će doći do poskupljenja proizvoda i usluga”, ističe Duduković.

Kako bi opisali trenutnu ekonomsku situaciju? Da li je možda najbolji pokazatelj podatak da oko 45 odsto stanovnika BiH razmišlja o odlasku iz zemlje?
Želja za odlaskom je uvijek postojala, ali su se sada stvorili uslovi da se može više odlaziti, jer se lakše dobijaju radne dozvole. Istina, trenutna ekonomska situacija u Republici Srpskoj, a i u čitavoj BiH nije dobra. Da je drugačije, mladi sigurno u velikom broju ne bi napuštali zemlju, već bi ostajali. Čak imamo paradoksalnu situaciju da, iako je visoka nezaposlenost, privreda ima problema sa pronalaskom radnika.

Koji su uzroci, loša privatizacija, neadekvatno poslovno okruženje, visoki nameti, nezaštićena domaća proizvodnja…?
Od svega po malo. U procesu privatizacije mnogo ljudi je ostalo bez posla. Oni koji su kupili pojedina preduzeća nisu nastavili sa proizvodnjom nego su hale i zemljšta iskoristili za neke druge namjene. I poslovno okruženje je danas vrlo teško – preduzeća imaju veliki broj nameta i ona to ne mogu sve isfinansirati. To se onda posljedično odražava na cijenu proizvoda i samu prodaju, tako da preduzeća teško ostvaruju neku dobit.

Koliki su ti nameti, ako se uporede sa zemljama u okruženju?
Njih puno više ima kod nas, nego u zemljama u okruženju. Srbija je u proteklom periodu ukinula dosta tih parafiskalnih nameta, a Hrvatska je to uradila još prije ulaska u Evropsku uniju, jer je to bio i jedan od uslova, da se oni svedu na neku razumnu mjeru. Na nivou Republike Srpske ima preko 300 parafiskalnih i fiskalnih nameta, a na nivou BiH još preko 200. Naša preduzeća sve ovo teško preživljavaju.

Realni sektor bi trebao da diktira plate u javnom, ali kod nas je suprotno…
Naša privreda, s obzirom na stanje u kom se nalazi, ne može finansirati tolike plate u javnom sektoru. S obzirom da su one visoke, ispašta realni sektor. Zbog toga masa ljudi pokušava naći posao u javnom sektoru, jer se manje radi, manja je i odgovornost, a plate su veće nego u realnom sektoru. Pitanje je samo do kada će to moći tako funkcionisati.

Nedavno ste izjavili kako BiH ne bi mogla preživjeti bez doznaka iz inostranstva?
To je nešto što održava život u BiH. Mislim da bi bez njih ovdje nastao jedan kolaps. One su iz godine u godinu sve veće, jer i sve više ljudi odlazi iz zemlje i onda šalje novac svojim bližnjim, kako bi mogli preživjeti. Mislim da je taj novac mnogo veći od zvaničnih podataka, jer dosta tih para u BiH uđe mimo banaka.

Zbog konstantnog zaduživanja da li smo ušli u jedan začarani krug koji nas može odvesti do dužničkog ropstva?
Mi se već dugo nalazimo u dužničkom ropstvu, ali je ono za sada kontrolisano od strane vlasti i mišljenja sam da nam se ne može desiti grčki scenario. Sa ovakvim načinom zaduživanja može još uvijek da se balamsira, ali ne vječno. Mislim da nismo daleko od situacije da se više nećemo moći zaduživati, jer nećemo imati odakle vraćati. Srećna okolnost po vlasti jeste što danas banke imaju viška novca kojeg nemaju gdje plasirati, pa im je isplativije da kupuju trezorske zapise, nego da plaćaju negativnu kamatu kod Centralne banke. Što se tiče zaduživanja kod MMF-a, ono je nužno zlo. U situaciju u kakvoj je BiH, nema mnogo prostora za manevar, a i ova finansijska instituacija ima najniže kamatne stope. Problem je što oni kada daju novac zahtjevaju i određene stvari koje uglavnom nisu na dobrobit građana.

U nedostatku novca očekujete li da i elektro-energetski sektor bude privatizovan?
Mislim da do toga neće doći, bar u nekoj skoroj budućnosti, jer ovaj sektor je potreban vladajućim garniturama i to bez obzira koja je stranka ili koalcija na vlasti. To je nešto na šta se svaka vlast oslanja.

Da li je naš bankarski sektor siguran i kako je bilo moguće da pojedin banke propadnu i pored svih instucija koje su navodno kontrolisale njihov rad?
Pokazalo se da je naš bankarski sektor nesiguram. Postoji mogućnost da se isti scenario ponovi sa još nekom bankom. Mislim da su kontrolni organi u konkretnim slučajevima zakazali. Priča da Agencija za bankarstvo nije znala za neke stvari u tim bankama – ne može piti vode.

Veljko Zeljković