Put u jednom pravcu: Zašto mladi odlaze iz BiH?

odlazak-mladih

Nema više uopšte smisla govoriti od “odlivu mozgova” sa idejom da se priča o odlasku „mladih i obrazovanih” iz BiH, i to bar iz dva razloga. Prvi je principijelni, nema samo ova kategorija tapiju na “mozgove”, pa time zapravo vrijeđamo sve ostale ljude. Drugi je faktički – ne odlaze više samo mladi i fakultetski obrazovani, već sada idu svi koji mogu da odu. Bez obzira na starost i zanimanje.

Vlastodršci nas žele ubijediti kako niko ne pamti da smo ikad u istoriji ovako dobro živjeli. Ova bajka, međutim, nema veze sa stvarnim životom, jer mladi i stari opsjedaju škole stranih jezika učeći na ubrzanim kursevima pretežno njemački, ali i druge jezike, da bi što prije otišli. Svi koji imaju u rukama neki zanat, odlaze u kolonama.

Nije plata jedini faktor koji čovjeka opredjeljuje da se negdje zaposli ili ne, odnosno da ostane ili ode. Važniji motiv je pitanje perspektive

Šta je uzrok ovom egzodusu? Plate koje su među najnižima u regionu, svakako. Ali nije plata jedini faktor koji čovjeka opredjeljuje da se negdje zaposli ili ne, odnosno da ostane ili ode. Važniji motiv, govore istraživanja, jeste perspektiva. Konkretno: kako čovjek sagledava perspektivu svoje porodice, svoje djece, svoje države. Ne žele svi da odu, jer ih vezuju i zavičaj i roditelji i prijatelji i kuća i cijeli život.

Ako čovjek vidi neko svijetlo, neku perspektivu, spreman je da se pritrpi i sačeka bolje dane. Kad, međutim, pogleda ispred sebe i ne vidi tu svijetlu tačku, onda više nema šta ni da izgubi. Ko god misli da je ljudima, pogotovu srednjih godina, lako da ostave sve, napuste zemlju i krenu u neizvjesnost da počinju iz početka, grdno se vara. To se radi uglavnom iz očajanja.

Pred tom prostom činjenicom padaju sve vlastodržačke priče o našem neviđenom prosperitetu. Bjesomučna propaganda sa svih mogućih kanala ne služi više ničemu. U sudaru televizora i frižidera, oni koji povjeruju frižideru gase televizore i pakuju torbe za put.

Oni koji poslije svega još uvijek više vjeruju televizoru, opijeni političkim tiradama sad već recikliranim starim pričama, i ne mogu nigdje da odu. Bilo zbog toga što nisu u stanju da razumiju suštinu, bilo zbog toga što nemaju ni snage ni sposobnosti da se okrenu i odu. BiH se sve ubrzanije dijeli na ove dvije grupe. Ostaju zaglavljeni samo oni koji sve razumiju, a ipak ne žele, ne mogu ili im je kasno da odu.