Sa 100 evra napravili praktičnu peć za grijanje

raketna-pec

Zvonko i Ivana Rakarić iz sela Rakovac na obroncima Fruške gore, sami su napravili peć na koju se griju, takozvanu raketnu peć. Načinjena je od cigala, pijeska, gline i sirove zemlje i koštala ih je manje od 100 evra.

Ivana je diplomirani inženjer arhitekture i bavi se istraživanjima prirodnih načina gradnje. Zvonko je mašinski inženjer i doktor tehničkih nauka. Radi na Fakultetu tehničkih nauka u zvanju docenta. Sa dvoje djece, Nikolom i Emilijom, žive na 13 kilometara od Novog Sada.

Zvonko kaže da su raketne peći zapravo vrsta uređaja za štednju goriva. Naziv su dobile sedamdesetih godina prošlog vijeka.

“Princip funkcionisanja poznat je hiljadama godina, od antičkih termi do istočnjačkih tradicionalnih peći. Razlog zašto se ove peći do danas nisu razvijale, leži u masovnoj upotrebi prirodnog gasa, električne energije, nafte…”, objašnjava Zvonko.

Specifično ložište omogućuje maksimalno iskorištenje goriva te se postiže značajno veća temperatura nego kod klasičnih peći

Ove peći su dobile naziv po svom ložištu, raketnom laktu, koje funkcioniše i izgleda potpuno drugačije nego kod običnih peći. Ono se pravi tako da bude maksimalno izolovano od okoline, u obliku je uske i oko metra dugačke cijevi koja se lomi na lakat. Ovakvo ložište omogućuje, na jednostavan način maksimalno iskorištenje goriva, budući da se u njemu postigne značajno veća temperature nego kod klasičnih ložišta.

Drugo, ovakvo ložište može da gura produkte sagorijevanja kroz, naprimjer klupu, gdje se akumulira dobijena toplota. Efekat koji ima ložište peći Rakarića, ekvivalentno je efektu dimnjaka visine 30 metara!

Ivana Rakarić, diplomirani inženjer arhitekture, kaže da je peć koju su izgradili u svom domu tipičan primer raketne peći. Cilj je maksimalno iskorišćavanje i goriva, ali i dobijene toplote.

“Kod naše peći imamo tri radna elementa – plotnu smještenu iznad izlaza iz ložišta, element za brzo zagrijavanje koji se popularno naziva štediša i klupu za sjedenje koja predstavlja termoakumulacionu bateriju. Na plotni se lako postiže temperatura ekvivalentna trojci na električnom šporetu. Sistemom klapni smo predvidjeli usmjeravanje toplih gasova, ili prema štediši – kada želimo brzo zagrijavanje, ili prema klupi, kada je cilj da se toplota akumulira“, pojašnjava Ivana.

Rakarići su svoju raketnu peć izgradili početkom ove grijne sezone. Griju kuhinju, dnevni boravak, predsoblje i kupatilo, oko 40 kvadratnih metara. Prva dva mjeseca ložili su isključivo grane i grančice sa svog posjeda, sa kojima do tada nisu znali šta da rade.

raketna-pec-kuvanje“Jedna korpica grančica je dovoljna da se skuva ručak. Istovremeno, ostvarena toplota se akumulira u bateriju – klupu, i onda grije satima. U prva dva mjeseca smo ložili tri puta dnevno. Ujutro, oko podneva zbog spremanja ručka, i uveče. Sa loženjem obično prestajemo oko 21 sat. Ranije smo, sa klasičnom peći, kada je hladno ložili i cijelu noć. Sada noću vatra ne gori”, ističe Zvonko.

Ivana, koja se posebno bavi istraživanjima prirodnih načina gradnje, kaže da je peć napravljena od prirodnih materijala. Spoljašnji omotač je rađen od više slojeva smjese gline, lanenog ulja, prirodnih pigmenata kao i drugih prirodnih veziva