Zemlja apsurda: Zapošljavamo penzionere, a pola miliona građana na biroima rada

zaposljavanje-trazi-posao

Bosna i Hercegovina je definitivno zemlja apsurda. Dok oko pola miliona građana godinama čeka bilo bilo kakvu priliku da se zaposli, u javnim preduzećima, državnim i entitetskim institucijama i agencijama se primaju i zapošljavaju osobe koje su već odavno otišli u penziju i primaju kakvu- takvu novčanu naknadu za svoj minuli rad. Nažalost, ne radi se o izolovanom slučaju, već o sve učestalijoj praski zbrinjavanja političkih saboraca.

Ovakvo ponašanje vlasti, na svim nivoima, dovelo je do toga da je do sada oko 78.000 građana zatražlo odricanje od bh. državljanstva, ili da je u posljednjih nekoliko mjeseci samo preko jedne agencije za zapošljavanje u Slovačku na rad otišlo preko 800 mladih ljudi, vjerovatno uviđajući da godine provedene u isčekanju bilo kakve prilike za posao u BiH, mogu biti samo izgubljene i bačene u vodu.

Ovakva praksa je evidentna na svim nivoima vlasti. Od kabineta članova Predsjedništva BiH, Savjeta ministara, ministarstva na nivou FBiH i RS, pa do lokalnog nivoa.

Neko će reći penzije su male i ta kategorija stanovništva treba od nečega živjeti. Istina! Sa prosječnom penzijom od 300-400 maraka teško je preživjeti, te se mnogi odlučuju za traženje bilo kakvog posla sa kojim bi popunili rupe u kućnom budžetu. Ali, većina onih koji su tema ovog teksta uopšte ne živi loše. Oni su dobro situirani i primaju penzije koje se kreću i do 1.000 maraka, pa i više.

Navešćemo samo nekoliko primjera iz Republike Srpske, iako ih ima mnogo i u FBiH, a pogotovo na nivou BiH.

Godinama unazad, direktor Turističke organizacije Banjaluka bio je Ostoja Barašanin. Na nedavno održanom konkursu za izbor novog direktora Barašin je smijenjen, ali onda i raspoređen na mjesto savjetnika. I ništa ne bi bilo sporno da on već godinama ne prima i penziju.

Sličan slučaj i u Službenom glasniku Republike Srpske, gdje već izvjesno vrijeme radi Đuro Beronja. Nakon što je otišao u vojnu penziju, Beronja je jedno vrijeme bio angažovan kao savjetnik u kabinetu tadašnjeg srpskog člana Predsjedništva BiH, Nebojše Radmanovića, nakon čega se skrasio u Službenom glasniku Republike Srpske. I on, poput Barašina, već godinama prima penziju, koja je daleko veća od one proječne u BiH.

Ne ulazeći u stručnost pomenutog dvojca, vezano za poslove koje trenutno obavljaju, ali ni u to da li se njih dvojica osjećaju još uvijek radno sposobnima, postavlja se pitanje koliko je uopšte bilo moralno, ali i po slovu zakona, zaposliti ova lica. I ne samo njih, već i stotine drugih.

Njihovo zapošljavanje i radno angožovanje, u situaciji kada je veliki broj mladih ljudi bez posla, nije ništa drugo do oduzimanje šanse mladim i fakultetski obrazovanim ljudima. Kakva je onda njihova perspektiva u BiH? Pa, vjerovatno da spakuju kofere i odu negdje gdje će cijeniti njihovo znanje i diplomu.

Primjera radi, u Holandiji “penzionisani eksperti” pomažu firmama, ali za to ne dobijaju platu i ne zapošljavaju se na radna mjesta, koja ostaju rezervisana za mlade. Nažalost, BiH nije Holandija. Ona je zemlja apsurda i partitokracije!

V. Zeljković